vento di passione

subota, 05.07.2008.

ne daš mi mira

Caruso

Qui dove il mare luccica,
E tira forte il vento
Sulla vecchia terazza
Davanti al golfo di surriento
Un uomo abbraccia una ragazza
Dopo che aveva pianto
Poi si sciarisce la voce
E ricomincia il canto
Te voglio bene assai
Ma tanto tanto bene sai
e una cantena ormai
Che sciogliei sangue dint'e vene sai...
Vide le luci in mezzo al mare
Pens alle notti l in ŕmerica
Ma erano solo le lampare
E la bianca scia di un'elica
Sent il dolore nella musica
E si alz dal pianoforte
Ma quando vide uscire
La luna da una nuvola
Gli sembro pi dolce anche la morte
Guardo negli occhi la ragazza
Quegli occhi verdi come il mare
Poi all'improvisso usci una lacrima
E lui credette di affogare
Te voglio bene assai
Ma tanto tanto... bene sai
e una cantena ormai
Che sciogliei sangue dint'e vene sai...
Potenza della lirica
Dove ogni dramma un falso
Che con un po'di trucco e con la mimica
Puoi diventare un altro
Ma due occhi che ti guardano
Cos vicini e veri
Ti fan scordare le parole
Confondono I pensieri
Cos diventa tutto piccolo

Caruso

ovdje gdje se more presijava
i puše jak vjetar
na staroj terasi
ispred zaljeva Surriento
jedan čovjek grli jednu djevojku
nakon placa
poslije se iščistio glas
i ponovo je počela pjesma
Želim ti puno dobrog
mnogo,mnogo dobrog znaš li
to je odveć jedan lanac
koji se topi u venama.
Vidjela je svijetla na pola mora,
razmišljajući o noćima tamo u Americi
ali bile su samo ribarske svjetiljke
i bijeli trag jednog propelera
čuje se bol u glazbi
i ustao je od klavira
ali kada je vidio da je izašao mjesec iza oblaka
čak mu se i smrt učinila slatkom
gledao je djevojci u oči ,
te oči zelene kao more
i onda iznenada je izašla jedna suza
i pomislio je da se guši…

godinu dana…a kao da je bilo jučer…ti si nastavio dalje…a gdje sam ja? Na istom mjestu…. Osjećaš li se ikada samo?...ne…imaš nju…. A samo želim odgovore na neka pitanja…ne trebaš se vraćati…mogu zavaravati sebe i druge govoreći kako te ne želim nazad i kako bih ti rekla ne…a znam da nije tako…lažem samoj sebi…ali toliko puta sam već razmišljala…znam da se nećeš vratiti…i znam da imaš nju i da planirate svoju zajedničku budućnost…koju smo planirali mi… nisam te tražila da se mijenjaš… voljela sam te takvog kakav jesi…i trebala sam te takvog… ali da se i vratiš, pitam se gdje smo, na kojoj točki…polazimo li od nule…i ima li smisla, jer ti ne vjerujem više… i jer znam da bi ponovno otišao… noćima molim za tebe… želim ti dobro…
a još te volim…

- 14:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 25.09.2007.

ljudi falite mi...trenutno nemam net pa vam se nemogu javljati...kiss

- 10:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.07.2007.

kalelarga

Sa dragom kod četiri kantuna
kroz tihu varoš proći bi zna
Na rivu il' uz Donat stari
dok tiho, tiho sniva Zadar grad

Ali vrime neumorno ide
i ja sad moran na drugu stranu poć'
Da mi je sada sa mojom klapom
zapivat tiho za laku noć

Kalelarga, Kalelarga
Kalelarga moja radosti
tu san proveo najljepše dane
moje mladosti

Sa dragom kod četiri kantuna
kroz tihu varoš proći bi zna
Na rivu il' uz Donat stari
dok tiho, tiho sniva Zadar grad

Lipi moj grade uvik te se sitin
i pismu ovu poklanjam ti ja
Neka je mlados' zapiva s tobon
kada već ne mogu ja

Kalelarga, Kalelarga
Kalelarga, Kalelarga...
tomislav ivčić

igraš se sa onim s čime ne smiješ...
s mojim tijelom...
mojim mislima...
mojim osjećajima...
misliš li da ćeš uvijek znati tako dobro slagati
koliko dobro ja znam glumiti da sam naivna?
da...vjerojatno hoćeš....
uz tebe ja i želim biti naivna djevojčica koja
slijepo vjeruje u bajke...
ne...ne vjerujem u pepeljugu...nevjerujem niti u trnoružicu...
mogla bih ti nabrojati i sve ostale koje znam...
niti sam ja pepeljuga niti si ti princ...
možda si jednom bio moj romeo...
možda si jednom bio moj petar pan
ušavši kroz prozor u moju sobu tiho kao lopov...
i sad noćima ostavljam otvoren prozor...ali ne zato
što očekujem da će petar pan ponovno doći...
ne...petar pan ne postoji...baš kao niti ti....
možda te volim...bojm se toga...ali ne...ne volim tebe...
nego ono u što sam vjerovala da ti jesi...
ali...
sretne ljubavi ne postoje...jer,ne postoji ni ljubav

"....
Jedno sunce, jedno more, jedna ljubav
živi u meni,
neku tihu malu bol
neku patnju srcu mom
dala si mi ti

Sve tvoje riječi, tvoja pisma, tvoje suze
da ti oprostim,
kako je to malo ove noći
svoju bol,
da utiješim

Odlazim...
želim da te prebolim,
nisu nam isti putevi suđeni.
Sretno Ti
u životu ljubavi,
neka ti se želja ispuni

Odlazim..."
mladen grdović.....

- 10:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 22.06.2007.

e ritorno da te

kroz otškrinuta vrata ulaze blagi snopovi svjetlosti..
ležala je na krevetu sklopljena od zime...
čuje se lagano škripanje vrata i tihi polagani koraci..usporeni i ujednačeni približavaju se njezinoj sobi.
a zatim...vrata se lagano otvore osvjetlivši cijelu sobu u kojoj je spavala.
pažljivo je pritvorio vrata i sjeo pokraj nje..
prstima je lagano prošao kroz njezinu kosu diveći se njezinoj ljepoti...
na njegovom licu tuga i potištenost...
nježno ju je poljubio u čelo te rukom posegnuo za pokrivačem kjeg je kroz san zbacila sa kreveta..
dok ju je pokrivao,lagano se promeškoljila sa blagim osmjehom na licu,kao da je znala da je kraj nje...
iz džepa svog skupocjenog odjela vadi pismo koje stavlja njoj kraj uzglavlja...
a zatim...odlučuje ipak otići..
primaknuo se vratima njezinih odaja i polako ih otškrinuo...svijetlos nanovo obasjava njezin krevet čineći je čistom i blagom poput usnulog anđela sa aureolom...
a ona je to i bila...
-i baš zato nisi sve ovo zaslužila-rekavši udahne duboko..kao da je u tomu želio očuvati one najslabije niti kojima je za njega bila privezana hrabrost i odlučnost...pogledao ju je po posljednji put i za sobom lagano zatvorio vrata...prilazi kauču u dnevnom boravku i beživotnim koracima,toliko iscrpljen da je izgubio snagu i za ljutnju,uzima jaknu...zauvijek odlazi...

u kuhinji je još uvijek stojao postavljen stol za dvoje...hladna netaknuta večera..neotvoreni šampanjac...vosak izgorjele ugašene svijeće na novom stolnjaku...
posljednji korak...
posljednji uzdah...
posljednji trenutak...
posljednji potez ruke pri zatvaranju brave...
a onda...muk...tišina..mir...

dragi moji-
u ponedjaljak odlazim na more....neće me biti nekih mjesec dana...vaše postove nadoknadim i komentiram kad se vratim...
kiss mah wave

- 23:03 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 09.06.2007.

mojemu kralju bez krune...

Tebi koji zavladaš mislima
A ne znaš kako vladati...
Tebi koji danas ljubiš
A sutra ne znaš kako ljubiti.
Daješ nadu ali ne znaš davati.
Tebi koji cijeniš
Ali ne znaš kako cijeniti.
Tebi koji se ne trudiš
Naučiti vladati.
Tebi koji se ne trudiš
Naučiti nesebično ljubiti.
Tebi koji se ne trudiš
Naučiti bezuvjetno davati.
Tebi za kojeg se živi
A ne daš živjeti.
Tebi koji siješ suze
A ne znaš ih obrisati.
Tebi koji voliš
A ne znaš kako voljeti...

Tebi za kojeg se umire
A ne može se umrijeti.
Tebi koji voliš samog sebe
I usudiš se to i priznati.
Tebi koji imaš ove riječi
A ne znaš kako ih imati.
Tebi kojem poklanjam dušu
A nemam više što za pokloniti.
Tebi koji si sve dobio
A ne znaš kako zaslužiti.
Tebi…
A što ide meni?

- 23:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.06.2007.

budi mi...

Ostavio si me
U sred ničega
U najdubljem mraku
Nikad nisi znao
zadržati me uz sebe
ti nastavljaš hodati
ali te ja ne mogu slijediti
prebrz si i čak
i kad trčim
ti si brži…
uvijek sve dalji i dalji

pokušavam vikati
ali ne čuješ me
pokušavam vrištati
ali izgubih glas
borba za tebe čini me
sve umornijom
svaki pokušaj da ti se približim
ubija duboko iznutra
zašto me ostavljaš u ovom mraku
gdje si ne mogu pomoći
gdje je svaki bijeg bezuspješan..
već si daleko,
a ja sam zaglavljena u ovom
ništavilu
bez tebe se ne mogu pomaknuti
treba mi netko tko će mi pomoći
trebam nekoga tko će me ponijeti
trebam nekoga tko će mi pokazati pravi put….
Zašto ti je tako teško razumjeti
Da te trebam da mi budeš svijetlo?

- 23:09 - Komentari (29) - Isprintaj - #

srijeda, 30.05.2007.

na pragovima uvelih ljubavi

Raznešene vjetrom...
Latice prosute
Po srebrnom sagu
Trnovite prošlosti
Ostaju krhke…
Ostajem
Beživotno ležeći
Na podu svježe uvelih mirisa
Noseći bol i uspomene
Daleko u vječnost…….

- 22:58 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.05.2007.

.....jaded....

Stajao je u svojem dugom
crnom kaputu savršeno stopljen
sa tamom noći
tako sablasan i čudan…
bio je utopljenik u mreži vlastitih snova
neispunjenih želja,nemogućih misli…

dugo je tako stajao
taj isti
čovjek u crnom kaputu
iscrpljen i izmučen
sasvim običan utopljenik vlastitih snova…

pružao je ruke za spas…
sada više nije imao snage
u njima,beživotno obješenima
uz tijelo
i onako slab
ispušta bijelu maramicu
prljavu od vremena
shrvan odlazi u dublji mrak…

utopio se čekajući da ga spase od sebe samoga…

- 21:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 26.05.2007.

Neke se ljubavi rađaju u sjeni

Ljubav koja se rađa u sjeni
Svitanja novoga jutra
I kada ju ne tražiš
I kada ju ne želiš

Ljubav koja se rađa u sjeni
Postaje Svijetlost
Sposobna razderati najtamniji nebeski svod

Neke se ljubavi rađaju u sjeni
Hladne noći...
Postaju vatra sposobna
Zapaliti um,dušu,srce i tijelo...

Ljubav koja se rađa u sjeni
Pronalazi vječnost u sjećanju
Spontanošću burnih eksplozija
Razara i uništava…

Ljubav koja se rađa u sjeni,
Kao kamenčić bačen u vodu
Izazivajući slane valove boli..
Gotovo je… bačen je kamenčić…
Nakon ljubavi ostaje bolan
I tužan osmjeh.

- 23:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.05.2007.

kao mornar tvoga tijela...

Plovim kroz dodire tvojih želja
Nošen prolaznošću
Ovog trenutka
Nestalnim dahom sadašnjosti

Plovim nošen užarenim otiscima
Tvojega nježnog tijela
Plovim,Morima neprekidne
ekstaze,drhtavog nemira

Plovim stopama zapaljenih misli
Kako bi pronašao ono što u tebi
Želim pronaći….
Oduvjek….

- 22:50 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.